Udruga pripadnika 153. brigade HV - Velika Gorica

udruga153brhv.hr

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova

Pripadnici Udruge 153. brigade HV posjetili Vukovar

E-mail Ispis
Share

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Subota, rano jutro, nad turopoljskom ravnicom još je magla, a pred prostorijama Udruge pripadnika 153. br HV u Pleškoj ulici u Velikoj Gorici vrlo je živo, okupljaju se članovi udruge koji su odlučili posjetiti grad heroj iz Domovinskog rata, Vukovar. Uz pripadnike udruge 153. br HV, njihovih supruga i djece, na put su išle i pripadnice Udruge udovica poginulih branitelja. Predsjednik Udruge, gospodin Ivan Zagorac s najbližim je suradnicima nadzirao planirani izlet i brinuo da svaki, pa i najmanji djelić plana bude realiziran. Negdje oko 5 sati pojavio se i autobus, udobni autobus na kat prijevozničke tvrtke “Pajser”, sa, kako je netko rekao sa sjedalima “za zaljubljene”, jer za ljude u godinama kakvi su pripadnici udruge i veterani Domovinskog rata, sjedala bi mogla biti malo šira. Ili ne bi, ovisi… Friško pečeni kroasani bili su lagani doručak koji je uz poneki “aperitivčić” bolje sjeo prije podjele sendviča i vode, u hrvatskom jeziku poznatiji kao “lunch-paket”, za eventualno utaživanje gladi tijekom putovanja. U ugodnoj atmosferi izgledalo je da smo brzo stigli do Brodskog Stupnika, prvog i jedinog odmorišta na putu prema Vukovaru gdje je na repertoaru bila uglavnom kavica.

 

Nakon vožnje slavonskom ravnicom prvo je mjesto za posjet bio Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, poznatijoj i kao “groblje tenkova” iz vremena Domovinskog rata. Ispred Spomen doma spomenik je Blagi Zadri, legendarnom zapovjedniku iz Vukovara, kao i uništeni tenk, kao znak jedne sile koju su uništili branitelji Vukovara. Unutar Spomen doma koji je u obliku stisnute šake, imena su poginulih vukovarskih branitelja, kao i pločice s brojevima koje označavaju broj uništenih tenkova, a u središtu se nalazi ukopana kupola tenka. Kod spomenika Blagi Zadri zapaljene su svijeće. Sljedeća postaja bio je križ na ušću Vuke u Dunav, gdje su također zapaljene svijeće i odana počast žrtvama Vukovara. Da bi iz centra Vukovara došli do ušća, mora se proći mostom Jean – Michela Nicoliera, mladog Francuza koji je bio branitelj Vukovara i za čiju se sudbinu ne zna.

 

U franjevačkom samostanu, sljedećoj točci obilaska, doček je organizirao fra Ivan Jagodić, župnik koji je pričao o stradanjima ljudi, ali i crkve svetog Filipa i Jakova, koja je bila razrušena, ali ne i srušena. U namjeri da je poruše, pojedinci su nakon VRO Oluje u zidovima crkve napravili 22 rupe za dinamit kojim bi je sravnili sa zemljom, ali taj čin spriječen je djelovanjem pripadnika međunarodnih snaga koje su u to vrijeme bile na tom području. Nakon molitve u crkvi svetog Filipa i Jakova, u sklopu razgleda samostana prikazan je i film o Vukovaru, jedno potresno svjedočenje jednog bezumnog vremena. A na prostoru samostana, uz obalu Dunava postavljena je ograda i ploče s imenima svih poginulih Vukovaraca…

Centralni događaj putovanja svakako je bila posjeta vukovarskom Vodotornju, simbolu otpora Vukovara i Vukovaraca, objektu koji je primio mnogo granata, ali nije srušen, a sada je obnovljen. Odlazak na vrh vodotornja i zajednička fotografija sigurno će biti najljepša uspomena s ovog putovanja svakome tko je bio na vrhu.

Za kraj posjete Vukovaru dogovoren je i realiziran obilazak Memorijalnog groblja gdje je položen vijenac i zapaljene svijeće za sve žrtve. Zajednička fotografija i s ovog mjesta, mjesta posebnih osjećaja, sigurno će ostati u trajnom sjećanju na Vukovar i njegovu žrtvu u Domovinskom ratu.

Puni dojmova, ali već malo i umorni, sudionici ove posjete krenuli su na zasluženi ručak, a Iločki podrumi su svakako dobro odabrano mjesto za takve situacije. Za razliku od vanjske sparine i vrućine, unutar restorana bilo je ugodno i relativno hladno, a kvalitetna hrana s pladnjeva vrlo je brzo nestajala s njih. Dobrodošao odmor nakon pješačenja! Za sami kraj je posjete odabrana vinarija Čobanković gdje se opet uz domaće delicije Čobankovićevih moglo kušati vina iz podruma, ali i upoznati način rada na oko 150 ha vinograda.

Povratak u turopoljsku metropolu, uz nekoliko neophodnih stajanja bio je oko ponoći, a sudionici ove posjete iako vidno umorni, razišli su se s osmijehom i zadovoljstvom na licu i u zraku kao da je ostalo pitanje koja je sljedeća destinacija… Ili se to autoru ovog teksta samo pričinilo? (autor Zlatan Sever, preneseno s portala vgradu.hr)…foto…